Dakle nakon duugo, duugo vremena potrošenog na razne pokušaje prestanka, nakon novaca potrošenog na razne "čarobne" pripravke, na razne terapeute i ne znam već što - konačno, i to sasvim slučajno, uspjela sam prestati pušiti.
Sad je tome već 4 mjeseca i ne pada mi na pamet ponovo zapaliti cigaretu.
Znam da ovo nekom zvuči čudno, nekom smiješno, a masi nemoguće - ali eto, odlučila sam ovu svoju priču podijeliti s vama - možda netko poželi sam sebi pomoći i uspije mu kako je i meni uspjelo.
Dakle priča počinje davnih dana kad sam, kao i masa ljudi, zapalila prvu cigaretu u društvu pušača.
Naravno da mi nije valjala, naravno da me to smetalo i nije mi bilo jasno kako netko ima želju i potrebu tako nešto smrdljivo uvlačiti u svoja pluća.
I dugo vremena, kao i masa drugih pušača - vjerovala sam da u svakom momentu mogu prestati.
Vjerovala sam, ali nisam ni pokušavala prestati.
Nakon nekoliko godina uvjeravanja same sebe da mogu prestati kad poželim, shvatila sam da to više i nije tako jednostavno.
Naime - do mog mozgića je došla spoznaja da sam ovisnik o cigaretama, a cijelo vrijeme se neki crv u meni ljutio na te cigarete i na to što pušim, jer sam cijelo vrijeme znala da to nikako nije dobro za moje zdravlje, a ni za novčanik.
Da ne zanemarimo smrad koji se uvuče u kožu, kosu, a i odjeću kad smo negdje u zatvorenom prostoru. Kod pušača koji puše u vlastitim kućama i stanovima je tu još prisutan opći smrad po čikovima i pepeljarama koliko god se one često čistile, jer se smrad uvlači u zidove, a pranje zavjesa zna biti interesantan posao :))
I kad sam čistila zidove i stropove obučene u drvo i kad sam gledala tu ružnu vodu - uvijek mi je bila misao kako to, a i još mnogo više, imaju i moja pluća.
Dakle nakon nekog vremena uvjeravanja da mogu prestati kad poželim pokušala sam prestati na razne načine, odlučivala da je "ova zadnja" ili "ova", pokušavala sam smanjiti broj cigareta, ali sam onda drugi dan to itekako nadoknadila, kupovala sam razne pripravke, radila mješavine, pokušavala mijenjati prehranu - no međutim - rezultat je bio uvijek da sam nakon tih jadnih pokušaja pušila još više - valjda uz strahu da mi "ta" ne bude zadnja :)))))
Čak sam išla na soluciju frkanja cigareta - jeftinije je (navodno i zdravije - pazite - "zdravije")- da ali nakon par takvih cigareta meni su pluća gorjela, kašljala sam više no ikad i naravno "to nije bilo to", pa sam jurila do kioska kupiti novu kutiju i s uzdahom olakšanja palila cigaretu.
I tako jednom kad sam kupovala kutiju svoje ovisnosti, na kiosku primijetih knjigu zavodljivog naslova: Lako je prestati pušiti - cijena 10kn.
Hmmm - pa mogla bih probati - u svakom slučaju jeftinija je od kutije cigareta.
I tako sam ja zaintrigirana naslovom, počela čitati knjigu.
Među prvim rečenicama ima jedna koja mi se jako svidjela: Nemojte prestati pušiti prije nego pročitate cijelu knjigu. - ooo - pa tko od pušača ne bi čitao takvu knjigu.
I tako sam ja uz cigaretu i litre kave čitala knjigu Lako je prestati pušiti.
No, moram vam priznati - nisam pročitala knjigu do kraja prije nego sam ugasila zadnju cigaretu.
Ali da ne duljim sa svojim doživljajima - netko se možda od vas pita po čemu je ta knjiga posebna.
Dakle - pisac ne polazi od toga koliko je cigareta štetna - pa to svi više manje znamo - nitko od pušača (možda tek netko zaista suicidalan) nije počeo pušiti zato da dobije karcinom ili neku bolest ili tegobu za koje znamo da ih pušenje izaziva ili uzrokuje.
Pisac polazi od pitanja a zašto netko puši. I postavljala sam si ja to pitanje puuno puta tijekom čitanja knjige i nisam mogla naći pravi razlog.
Podaci koje ću nadalje navoditi su podaci uzeti iz knjige pa pretpostavljam da su točni, iako meni ne smeta ako i nisu jer sam uz pomoć te knjige prestala pušiti. Ovaj put nisam išla u analizu sadržaja vezano uz točnost podataka, nisam išla analizirati da li je to u redu, samo sam čitala knjigu kad da je to sve točno tako i pomoglo mi je - a to mi je bilo najvažnije.
Jedino objašnjenje je da sam bila ovisnik - ali ne o samom nikotinu, već o samom dojmu koji je stvoren u društvu, o cigareti.
Naime - kad pričamo o ovisnosti o nikotinu - do apstinencijske krize dolazi u prosjeku 15 minuta nakon gašenja cigarete, a kod nekih (ovisno o jačini cigarete i stupnju) traje skoro kontinuirano, čak i kad imaju zapaljenu cigaretu.
Da li to znači da svakih 15 minuta palimo (ili smo palili) cigaretu?
NE.
Da li se netko budi zato da zapali cigaretu jer je nastupila apstinencijska kriza?
Nitko od onih koje sam to pitala mi nije odgovorio pozitivno - svi spavaju.
Dakle o čemu se onda tu radi?
Radi se o "ispiranju mozga".
Sjetimo se filmova - koja je zadnja želja osuđenom na smrt?
Koja je posljednja želja umirućem?
Što naprave likovi nakon dobrog obroka?
Što naprave nakon dobre partije "ispod plahte"?
Zapale cigaretu i namjeste blaženi osmjeh.
A teško mi je vjerovati da je nekom bilo dobro "ispod plahti" ako mu je za potpuni doživljaj potrebna još i cigareta.
Što kažu ljudi koji pokušavaju prestati pušiti - ( tako sam i ja govorila da ne bi došlo do zablude) - "odreći ću se cigareta" - ali samo trebamo postaviti pitanje: Čega se to točno odričemo? - smrada, manjka novca, žutih, kvarenju sklonih zubi, ili možda društva koje nas više neće prihvaćati jer ne pušimo, prljavih zidova i zavjesa?
Mislim da je kod većine prisutan strah - što kad prestanemo - da li ćemo se udebljati, da li ćemo biti nervozni, što ćemo raditi u ono vrijeme kad smo inače pušili i sl.
Onda tražimo izgovore za ne prestati.
Najčešće je prisutno ono - "Još nisam spreman/na." - "Nije mi sad dobro vrijeme za prestati."
Ako smo svjesni toga da nam ta ovisnost škodi, kad je pravo vrijeme za prestati?
Nastavak u sljedećem broju :))
